Literarni konkurs “Priča iz moga zavičaja”

Na literarnom konkursu Narodne biblioteke “DOSITEJ OBRADOVIĆ”, a uporedo sa obeležavanjem jubileja – 100 godina postojanja biblioteke učešće je uzela i naša škola.
U drugoj kategoriji, učenici od 5 do 8 razreda, iz naše škole predstavilo se uz praćenje nastavnika Edisa Mušića Nezrine Dervišević ukupno 15 učenika.
Konkurencija je bila zaista jaka, učešće je uzelo svih 14 gradskih i prigradskih škola i ove godine učenici nisu ostvarili zapažene rezultate, ali su radovi pohvaljeni.
U kategoriji odraslih nastupio je nastavnik Edis Mušić i osvojio prvo mesto.
Kratku priču sa kojom je nastupio na konkursu možete pročitati u prilogu ispod.

 Zrno života

Svako uvjerenje pojačano ubjedljivim činjenicama kao nepobitnim dokazima da je život u Sandžaku dar „više vrijednosti „  do sada je nadvladao moj lični utisak o statusu običnog čovjeka sa ove zemaljske trohe. Traka o priči i pričanju životnog puta ovdje dobija potpuni smisao u trenu miješanja crne pruge i pojačane bjeline pred očima. U tom otkucaju sve dobija svoju ulogu i svrhu, svoj pravac i svoju istinu. 


Jun 2020.godine. Infektivno odjeljenje opšte bolnice u Novom Pazaru. Medijska slika pošasti koja hara globalnom linijom nažalost se prenela i naš šeher, neželjenom žestinom . Borba sa virusom COVID – 19 traje po holivudskom scenariju, sa pojačanom dozom realizma i gubljenjem estetike. Jedina asocijacija lijepog ogleda se u priči, dok snaga respiratora ne prisvoji dah naratora. Ta priča je motivacija da se život kroz ograničeni vremenski interval sagleda kao  kategorija vrijednosnih okvira. 


Nesreća i muka rađaju dva pogleda i dvije strane, paradokse i jedinstvo, čuđenje i unikatan osjećaj solidarnosti. Kreveti kao da rastu, a ljudi se smanjuju. Fizički pristup. U srcu dijele trag sudbine koji se nazire. Ogromno je srce Sandžaklije kada puno toga žrtvuje. Nema ustupanja, a ponos se u tom trenutku najbolje oblikuje. I sve univerzalne vrijednosti koje ga prate : tajne, suze, gubici, poštenje, sjećanja. Smrt. 


Selim prkosno nakon dužeg vremena ruku prisloni na masku kiseoničke potpore i preostalom snagom malo je pomeri u stranu. Više konstatujući nego što bi želeo i uspeo da pita obrati se „saborcu“ sa susjednog kreveta :


–          Jutros nam ode i Ramo. 


Hazbo samo žalostivo procedi kroz zube :


–          Ode vala. 


Sa lijeve strane Branko potvrdi i pokuša da olakša trenutak prihvatanja istine :


–          On ode Bogu na istinu, a mi sa uvjerenjem da je bio dobar čovjek ostadosmo. 


Selim ponovo počasti svoj dah plastičnom maskom. Tišina sobe zajedljivo boli. Zvuk se tu izgubio. Jedino što je preostalo jeste da se pogled usmjerava na bolnički plafon koji će u mislima crtati tragove života koji tako brzo prolazi. 


Prvo čega se Selim sjetio bilo je rano djetinjstvo, igre u pijesku i prvog vira, trke i zvanja od strane majke koja je u komadu hljeba i kockama šećera nalazila svu potrebu malog oskudno odjevenog dječaka. Pošto je malo odrastao bio je valjani pomoćnik svom babu u mukotrpnom radu sa volovima. Prve frizure, džumbusi i pogledi ka djevojkama u sjećanju vratiše mu osmjeh na lice, odjednom potre svu muku i hladne pešterske zime se nekuda izgubiše,ozari se. Sjeti se ženidbe, rahmetli supruge, djece izvedene na pravi put. Posedaka i slasti kuhanih krompira ili bundeve. Sjeti se prvih tonova sevdaha na televizijskom aparatu crno – bijele boje, energije boksera Muhameda Alija, ratova, predvodnika nacije. Miris turske kahve iz Duge Poljane petkom kao da mu posljednji put opipa dušu. Zamisli sebe na sedždi dotrajalog ćilima lokalne džamije. 


Kao u polusnu nije zaboravio da smo svi smrtnici i da su  prolaznost i smrt jedina istina koja se ne mijenja. Boje pred očima izmešaše se u spektru, crna pruga i bjelina zatvoriše podbuhle očne kapke. Tiho izgovori riječi šehadeta i preseli. Hazbo i Branko „potonuše“ u dublje nivoe tišine. 

 
       
Šifra rada : treptaj vremena


Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Latest Posts
KONTAKTI
Za sve informacije nam se možete obratiti u svakom trenutku
  • Ruđera boškovića bb
  • 020/384-873
  • camilsijaric.np@gmail.com